Bol u grudima je jedan od najčešćih simptoma zbog koga se bolesnici obraćaju lekaru. Prilikom pregleda bolesnika koji se žali na bol u grudima treba imati u vidu: raznolikost oboljenja koja ga mogu uzrokovati, različitu percepciju bola od strane bolesnika, atipično ispoljavanje bolesti, istovremeno postojanje različitih oboljenja, kao i zapažanje da jačina bola nije uvek proporcionalna stepenu težine bolesti. Lekar mora da nastoji da utvrdi etiologiju ovog simptoma i da, u slučaju postojanja ozbiljnog oboljenja, pacijenta hitno preveze u najbližu bolnicu.
Visceralni bol. Visceralna aferentna vlakna su prisutna u simpatičkim i parasimpatičkim vlaknima koja inervišu grudni koš. Ova nemijelinizovana vlakna obezbeduju prenošenje senzacije koje potiču od srca, perikarda, pluća i svih visceralnih struktura koja su tokom embrionalnog razvoja nastala od prednjeg creva. Visceralni bol obično nije jasno lokalizovan, a opisuje se kao „tup bol u grudima" ili „boluckanje".
Somatski bol. Somatska inervacija omogućava prenošenje senzacija koje potiču od mezodermalnih struktura (npr. parijetalna pleura, peritoneum, mišići, skelet, strukture kože). Većina ovih nervnih vlakana ima preciznu somatotropnu i dermatomalnu organizaciju što utiče da se bol doživljava kao jasno lokalizovan i „oštar".
Odraženi bol. Većina visceralnih i somatskih aferentnih vlakana deli sinaptičke projekcije u kičmenoj moždini i moždanom stablu, usled čega se visceralni boi oseća u somatskim strukturama. Primer ove vrste bola je klasična iradijacija bola, koji je nastao usled ishemijske bolesti srca, u ramena, vrat, zube ili vilicu.
„ Atipični" bol u grudima. Ovaj termin se koristi za bol koji ne pripada ni jednoj ranije navedenoj kategoriji.
Detaljan fizički pregled bolesnika koji navodi bol u grudima treba započeti procenom stepena njegove vitalne ugroženosti. Bolest koja akutno ugrožava bolesnika prepoznaje se po sledećim znacima: tahipneja (ubrzano disanje), angažovanje pomoćne disajne muskulature, filiforman puls i te[ko pipljiv puls, brza ili vrlo spora srčana frekvencija, sistolni (gornji) krvni pritisak manji od 100 mmHg, pojačano znojenje, konfuznost, febrilnost. U slučaju postojanja stanja koja životno ugrožavaju pacijenta, neophodno je odmah terapijski intervenisati, a tek po poboljšanju opšteg stanja upoznati se sa anamnezom.
Ukoliko život bolesnika nije ugrožen, potrebno je odmah se detaljno upoznati sa anamnezom, odnosno karakteristikama bola u grudima. Da bi se postavila radna dijagnoza, bolesnik treba da odgovori na sle- deća pitanja:
Kakve karakteristike ima bol: intenzitet, kvalitet, lokalizacija, iradijacija (sirenje), trajanje; šta je prethodilo nastanku bola i šta smanjuje intenzitet bola; da li je bol praćen sistemskim manifestacijama; da li se ranije javljao sličan bol; da li je bilo povrede?
Postojanje drugih simptoma udruženih sa bolom u grudima može da usmeri lekara da postavi tačnu dijagnozu, ali nekada i da ga udalji od postojećeg oboljenja. Moguće je i da pridruženi simptomi maskiraju osnovno oboljenje.
Podatak o prethodno dubokoj venskoj trombozi upućuje na postojanje plućne embolije, o skoroj respiratornoj infekciji — na prisustvo perikarditisa, o postojanju Marfanovog sindroma u familiji - na moguću disekciju aneurizme aorte, o konzumiranju duvana na faktor rizika za koronarnu bolest itd.
Takođe, u cilju postavljanja radne dijagnoze je potrebno da lekar primeni dopunske dijagnostičke metode. Elektrokardiografija (ECG) pruža direktne i indirektne informacije o više mogućih uzroka bola u grudima i stoga ovaj pregled treba uraditi kod svih bolesnika sa ovom tegobom. Ipak, normalan ECG ne isključuje postojanje kardiovaskularnog ili respiratornog oboljenja. Radiografija toraksa (grudni koš) je, slično elektrokardiografiji, brza, neinvazivna i jeftina metoda koja omogućava postavljanje dijagnoze mnogih oboljenja (npr. pneumotoraksa, pneumonije (zapaljenje pluća), kongestivne srčane insuficijencije, disekcije aortne aneurizme). Ovaj pregled ne treba vršiti samo onda kada je jasno da bolesnik nema ni jednu od navedenih bolesti. Analize respiracijskih gasova u arterijskog krvi vrše se radi procene težine bolesti ili acido-baznog stanja. Pulsna
oksimetrija pruža informacije o stanju ok- sigenacije krvi. Laboratorijske analize se vrše u cilju ispitivanja uzroka bola u grudima (npr. određivanje kardiospecifičnih enzima u slučaju sumnje na akutni infarkt miokarda). Ehokardiografija omogućava otkrivanje tamponade srca, ali i procenu kretanja zidova i funkcije valvula.
Ipak, moguće je da se prilikom pregleda ne nađu patološki znaci, naročito u početnim stadijumima oboljenja, kao i da osnovne dijagnostičke metode nisu izvodljive.
Bol u grudima može biti uzrokovan patološkim procesima u skoro svim sistemima organa, kao što su oboljenja srca, velikih krvnih sudova, sredogruđa (medijstinum), respiratornih organa i koštano-zglobno mišićnih struktura grudnog koša. Neke od ovih bolesti mogu da ugroze život obolelog.
Bol u grudima ishemijskog porekla
Disbalans između metaboličkih potreba i stvarnog snabdevanja srčanog mišića krvlju i kiseonikom uzrokuje ishemiju miokarda. Bol u grudima ishemijskog porekla (ishemijski bol u grudima IBG) je najvažniji simptom angine pektoris i akutnog infarkta miokarda. Takođe se javlja u slučaju teške sistemske i plućne hipertenzije, opstrukcije izlaznog trakta leve komore (hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija i aortna stenoza), aortne insuficijencije i teške hipoksije.
Bol u grudima ishemijskog porekla je najčešće lokalizovan iza grudne kosti, a ređ na drugim mestima, kao što su prednja strana toraksa (grudnog koša), ramena, ruke, epigastrijum itd. Najčešće se propagira u levo rarne i ulnarnu (unutrašnju) stranu leve ruke, a ređe u vrat, donju vlicu, ramena, zube, između lopatica i dr.
Kvalitet bola je češće u vidu stezanja, pritiska, pečenja, čupanja, a rede ga bolesnici opisuju kao nelagodnost iza grudne kosti. Bol kod angine pektoris traje kraće od 10 minuta, a ublažava se sublingval nom primenom nitroglicerina (ispod jezika). Obično se javlja u slučaju postojanja provocirajućih faktora u vidu: fizičkog napora, emocionalnog uzbuđenja, izlaska na hladno vreme ili nakon obroka. Kod bolesnika sa tzv. Prinzmetal-ovom anginom IBG se javlja u toku mirovanja, naročito za vreme sna, ili tokom pušenja.
Bol koji nastaje usled akutnog infarkta miokarda ima sličnu lokalizaciju, propagaciju (širenje) i kvalitet, ali je znatno intenzivniji i dugotrajniji. Najčešće traje duže od 30 minuta, a nekada i satima. Obično se javlja u stanju mirovanja, oko 9 sati pre podne. Infarktni bol se ne smanjuje posle sublingvalne primene nitroglicerina, ali se otklanja opijatnim analgeticima (morfin). Najčešće je praćen drugim tegobama i sistemskim manifestacijama u vidu preznojavanja, gušenja, straha od smrti, ali i palpitacijama (lupanje i preskakanje srca), gušenjem, mukom i povraćanjem. U cilju postavljanja konačne dijagnoze neophodna je analiza EKG-a i određivanje nivoa kardiospecifičnih enzima.
Bol u grudima uzrokovan teškom sistemskom ili plućnom hipertenzijom, opstrukcijom izlaznog trakta leve komore, aortnom insuficijencijom i teškom hipoksijom obično nastaje u toku fizičkog napora. Dopunske dijagnostičke metode (EKG, rendgenografija grudnog koša, ehokardiografija (ultrazvučni pregled), laboratorijske analize) neophodne su za postavljanje konačne dijagnoze.
Disekcija aorte
Disekantni hematom nastaje usled rascepa intime (unutrašnji sloj) aorte i prodora krvi. Zbog raslojavanja medije (srednji sloj) najčešće se širi distalno od mesta inicijalnog rascepa zida krvnog suda. Predisponirajući faktori za nastanak disekcije su: ateroskleroza, hipertenzija, nasledlni poremećaji vezivnog tkiva (npr. Marfanov sindrom), kongenitalne anomalije kardiovaskularnog sistema, trauma, ređe lekarska intervencija u vidu kateterizacije. Bol je uvek prisutan, lokalizovan na prednjoj strani grudnog koša u slučaju disekcije ushodne aorte, a u međuskapularnom predelu (izmedju lopatica)0 u slučaju distalne disekcije. Najčešće počinje naglo i sa vrlo jakim intenzitetom. Bolesnici ga obično opisuju kao „razdirući" ili „cepajući". Često je praćen sistemskim vazovagalnim manifestacijama u vidu preznojavanja, mučnine, povraćanja, straha od bliske smrti ili sinkope. Dijagnoza se može postaviti pomoću radiografije grudnog koša (abnormalna u više od 90% slučajeva), dvodimenzionalne i transezofagealne (kroz jednjak) ehokardiografije, kompjuterizovane tomografije (skener) i aortografije (snimanje krvnih sudova kontrastom).
Akutni Perikarditis (zapaljenje srčane maramice)
Bol u grudima koji nastaje usled akutnog perikarditisa najčešće je oštar, lokalizovan u sredogruđu ili levoj strani prekordijuma, širi se ka vratu, pojačava se pri dubokom udisaju i ležećem položaju, a ublažava u sedećem. Na perikarditis ukazuje auskultacijski nalaz perikardnog trenja i pozitivan zapaljenski sindrom u krvi. Radioskopija toraksa (rendgen grudnog koša), EKG i ehokardiografija (ultrazvučni pregled srca) se vrše u cilju utvrđivanja postojanja perikardnog izliva.
Plućna embolija
Bol u grudima nije specifičan za plućnu emboliju. Javlja se u oko 60% bolesnika, i to kao: a) naglo nastali pleuralni bol (porekla plućne maramice) u slučaju razvoja plućnog infarkta i b) kao jak retrosternalni (iza grudne kosti) bol izazvan masivnom plućnom embolijom. Najčešće je oštar, lokalizovan unilateralno (sa jedne strane), pojačava se pri dubokom inspirijumu (udahu) i kašlju. Može biti praćen hemoptizijama (iskašljavanje krvi) i tahipnejom (ubrzano disanje). Na radiografiji toraksa, u slučaju plućnog infarkta, može se zapaziti tipična trouglasta senka.
Bol u grudima uzrokovan oboljenjima respiratornog trakta
Bol u grudima može nastati usled nadražaja receptora senzornih nerava koji se nalaze na parijetalnoj pleuri i traheji. Pleu- ralni bol nastaje naglo, lokalizovan iznad obolelog mesta, srednjeg je intenziteta, oštar i u vidu proboda, a pojačava se pri dubokom disanju i kašlju. Smanjuje se ležanjem na bolesnoj strani. Može biti uzrokovan zapaljenskim procesima, adhezijama (priraslicama), primarnim ili sekundarnim malignim oboljenjem, pneumotoraksom ili infarktom pluća. Konačna dijagnoza bolesti se postavlja na osnovu radiografske obrade bolesnika.
Bol u grudima uzrokovan oboljenjima gastrointestinalnog trakta
Refluksni ezofagitis (vraćanje kiselog želudačnog sadržaja), hijatus hernija i difuzni spazam (grč) jednjaka izazivaju bol koji je po lokalizaciji, intenzitetu, kvalitetu, propagaciji i predisponirajućim faktorima sličan ishemijskom bolu. Može se ublažiti sublingvalno primenjenim nitroglicerinom (efekat nastupa kasnije nego kod angine pektoris) i kalcijumskim antagonistima.
Koštano-zglobna i neuromuskularna oboljenja koja uzrokuju bol u grudima
Bol u grudima koji se širi u ruke, a pojačava pri pokretima tela, može biti uzrokovan degenerativnim oboljenjima vratne i grudne kičme. Idiopatski kostohondritis ili Tietzeov sindrom ispoljava se bolnom osetljivošću na palpaciju kostohondralnog spoja. Sindrom gornjeg grudnog otvora (Thoracic outlet syndrome) nastaje usled kompresije vratnog rebra ili prednjeg skalenskog mišića na brahijalne neurovaskularne strukture, a ispoljava se bolom u grudima koji se pojačava u određenim položajima tela i parestezijama (trnjenje).
Bol u grudima koji je veoma jak i ograničen na određeni dermatom sreće se u prevezikularnoj fazi herpes zostera interkostalnih nerava.
Bol u grudima psihogenog porekla
Čest uzrok bola u grudima je anksiozno stanje. Da Costa sindrom (neurocirkulatorna astenija) se ispoljava bolom u predelu vrha srca koji je tup i traje danima, a povremeno se pojave probodi koji traju par sekundi. Najčešće se javlja prilikom emocionalnog uzbuđenja i posle fizičkog napora, a primena sedativa ga ublažava. Može biti praćen pal pitacijama, hiperventilacijom (ubrzano i produbljeno disanje), strahom, nesvesticom, trnjenjem ruku ili oko usta, opštom slabošću itd. Konačna dijagnoza se postavlja detaljnim pregledom kojim se isključuje postojanje somatskog oboljenja.
Visceralni bol. Visceralna aferentna vlakna su prisutna u simpatičkim i parasimpatičkim vlaknima koja inervišu grudni koš. Ova nemijelinizovana vlakna obezbeduju prenošenje senzacije koje potiču od srca, perikarda, pluća i svih visceralnih struktura koja su tokom embrionalnog razvoja nastala od prednjeg creva. Visceralni bol obično nije jasno lokalizovan, a opisuje se kao „tup bol u grudima" ili „boluckanje".
Somatski bol. Somatska inervacija omogućava prenošenje senzacija koje potiču od mezodermalnih struktura (npr. parijetalna pleura, peritoneum, mišići, skelet, strukture kože). Većina ovih nervnih vlakana ima preciznu somatotropnu i dermatomalnu organizaciju što utiče da se bol doživljava kao jasno lokalizovan i „oštar".
Odraženi bol. Većina visceralnih i somatskih aferentnih vlakana deli sinaptičke projekcije u kičmenoj moždini i moždanom stablu, usled čega se visceralni boi oseća u somatskim strukturama. Primer ove vrste bola je klasična iradijacija bola, koji je nastao usled ishemijske bolesti srca, u ramena, vrat, zube ili vilicu.
„ Atipični" bol u grudima. Ovaj termin se koristi za bol koji ne pripada ni jednoj ranije navedenoj kategoriji.
Detaljan fizički pregled bolesnika koji navodi bol u grudima treba započeti procenom stepena njegove vitalne ugroženosti. Bolest koja akutno ugrožava bolesnika prepoznaje se po sledećim znacima: tahipneja (ubrzano disanje), angažovanje pomoćne disajne muskulature, filiforman puls i te[ko pipljiv puls, brza ili vrlo spora srčana frekvencija, sistolni (gornji) krvni pritisak manji od 100 mmHg, pojačano znojenje, konfuznost, febrilnost. U slučaju postojanja stanja koja životno ugrožavaju pacijenta, neophodno je odmah terapijski intervenisati, a tek po poboljšanju opšteg stanja upoznati se sa anamnezom.
Ukoliko život bolesnika nije ugrožen, potrebno je odmah se detaljno upoznati sa anamnezom, odnosno karakteristikama bola u grudima. Da bi se postavila radna dijagnoza, bolesnik treba da odgovori na sle- deća pitanja:
Kakve karakteristike ima bol: intenzitet, kvalitet, lokalizacija, iradijacija (sirenje), trajanje; šta je prethodilo nastanku bola i šta smanjuje intenzitet bola; da li je bol praćen sistemskim manifestacijama; da li se ranije javljao sličan bol; da li je bilo povrede?
Postojanje drugih simptoma udruženih sa bolom u grudima može da usmeri lekara da postavi tačnu dijagnozu, ali nekada i da ga udalji od postojećeg oboljenja. Moguće je i da pridruženi simptomi maskiraju osnovno oboljenje.
Podatak o prethodno dubokoj venskoj trombozi upućuje na postojanje plućne embolije, o skoroj respiratornoj infekciji — na prisustvo perikarditisa, o postojanju Marfanovog sindroma u familiji - na moguću disekciju aneurizme aorte, o konzumiranju duvana na faktor rizika za koronarnu bolest itd.
Takođe, u cilju postavljanja radne dijagnoze je potrebno da lekar primeni dopunske dijagnostičke metode. Elektrokardiografija (ECG) pruža direktne i indirektne informacije o više mogućih uzroka bola u grudima i stoga ovaj pregled treba uraditi kod svih bolesnika sa ovom tegobom. Ipak, normalan ECG ne isključuje postojanje kardiovaskularnog ili respiratornog oboljenja. Radiografija toraksa (grudni koš) je, slično elektrokardiografiji, brza, neinvazivna i jeftina metoda koja omogućava postavljanje dijagnoze mnogih oboljenja (npr. pneumotoraksa, pneumonije (zapaljenje pluća), kongestivne srčane insuficijencije, disekcije aortne aneurizme). Ovaj pregled ne treba vršiti samo onda kada je jasno da bolesnik nema ni jednu od navedenih bolesti. Analize respiracijskih gasova u arterijskog krvi vrše se radi procene težine bolesti ili acido-baznog stanja. Pulsna
oksimetrija pruža informacije o stanju ok- sigenacije krvi. Laboratorijske analize se vrše u cilju ispitivanja uzroka bola u grudima (npr. određivanje kardiospecifičnih enzima u slučaju sumnje na akutni infarkt miokarda). Ehokardiografija omogućava otkrivanje tamponade srca, ali i procenu kretanja zidova i funkcije valvula.
Ipak, moguće je da se prilikom pregleda ne nađu patološki znaci, naročito u početnim stadijumima oboljenja, kao i da osnovne dijagnostičke metode nisu izvodljive.
Bol u grudima može biti uzrokovan patološkim procesima u skoro svim sistemima organa, kao što su oboljenja srca, velikih krvnih sudova, sredogruđa (medijstinum), respiratornih organa i koštano-zglobno mišićnih struktura grudnog koša. Neke od ovih bolesti mogu da ugroze život obolelog.
Bol u grudima ishemijskog porekla
Disbalans između metaboličkih potreba i stvarnog snabdevanja srčanog mišića krvlju i kiseonikom uzrokuje ishemiju miokarda. Bol u grudima ishemijskog porekla (ishemijski bol u grudima IBG) je najvažniji simptom angine pektoris i akutnog infarkta miokarda. Takođe se javlja u slučaju teške sistemske i plućne hipertenzije, opstrukcije izlaznog trakta leve komore (hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija i aortna stenoza), aortne insuficijencije i teške hipoksije.
Bol u grudima ishemijskog porekla je najčešće lokalizovan iza grudne kosti, a ređ na drugim mestima, kao što su prednja strana toraksa (grudnog koša), ramena, ruke, epigastrijum itd. Najčešće se propagira u levo rarne i ulnarnu (unutrašnju) stranu leve ruke, a ređe u vrat, donju vlicu, ramena, zube, između lopatica i dr.
Kvalitet bola je češće u vidu stezanja, pritiska, pečenja, čupanja, a rede ga bolesnici opisuju kao nelagodnost iza grudne kosti. Bol kod angine pektoris traje kraće od 10 minuta, a ublažava se sublingval nom primenom nitroglicerina (ispod jezika). Obično se javlja u slučaju postojanja provocirajućih faktora u vidu: fizičkog napora, emocionalnog uzbuđenja, izlaska na hladno vreme ili nakon obroka. Kod bolesnika sa tzv. Prinzmetal-ovom anginom IBG se javlja u toku mirovanja, naročito za vreme sna, ili tokom pušenja.
Bol koji nastaje usled akutnog infarkta miokarda ima sličnu lokalizaciju, propagaciju (širenje) i kvalitet, ali je znatno intenzivniji i dugotrajniji. Najčešće traje duže od 30 minuta, a nekada i satima. Obično se javlja u stanju mirovanja, oko 9 sati pre podne. Infarktni bol se ne smanjuje posle sublingvalne primene nitroglicerina, ali se otklanja opijatnim analgeticima (morfin). Najčešće je praćen drugim tegobama i sistemskim manifestacijama u vidu preznojavanja, gušenja, straha od smrti, ali i palpitacijama (lupanje i preskakanje srca), gušenjem, mukom i povraćanjem. U cilju postavljanja konačne dijagnoze neophodna je analiza EKG-a i određivanje nivoa kardiospecifičnih enzima.
Bol u grudima uzrokovan teškom sistemskom ili plućnom hipertenzijom, opstrukcijom izlaznog trakta leve komore, aortnom insuficijencijom i teškom hipoksijom obično nastaje u toku fizičkog napora. Dopunske dijagnostičke metode (EKG, rendgenografija grudnog koša, ehokardiografija (ultrazvučni pregled), laboratorijske analize) neophodne su za postavljanje konačne dijagnoze.
Disekcija aorte
Disekantni hematom nastaje usled rascepa intime (unutrašnji sloj) aorte i prodora krvi. Zbog raslojavanja medije (srednji sloj) najčešće se širi distalno od mesta inicijalnog rascepa zida krvnog suda. Predisponirajući faktori za nastanak disekcije su: ateroskleroza, hipertenzija, nasledlni poremećaji vezivnog tkiva (npr. Marfanov sindrom), kongenitalne anomalije kardiovaskularnog sistema, trauma, ređe lekarska intervencija u vidu kateterizacije. Bol je uvek prisutan, lokalizovan na prednjoj strani grudnog koša u slučaju disekcije ushodne aorte, a u međuskapularnom predelu (izmedju lopatica)0 u slučaju distalne disekcije. Najčešće počinje naglo i sa vrlo jakim intenzitetom. Bolesnici ga obično opisuju kao „razdirući" ili „cepajući". Često je praćen sistemskim vazovagalnim manifestacijama u vidu preznojavanja, mučnine, povraćanja, straha od bliske smrti ili sinkope. Dijagnoza se može postaviti pomoću radiografije grudnog koša (abnormalna u više od 90% slučajeva), dvodimenzionalne i transezofagealne (kroz jednjak) ehokardiografije, kompjuterizovane tomografije (skener) i aortografije (snimanje krvnih sudova kontrastom).
Akutni Perikarditis (zapaljenje srčane maramice)
Bol u grudima koji nastaje usled akutnog perikarditisa najčešće je oštar, lokalizovan u sredogruđu ili levoj strani prekordijuma, širi se ka vratu, pojačava se pri dubokom udisaju i ležećem položaju, a ublažava u sedećem. Na perikarditis ukazuje auskultacijski nalaz perikardnog trenja i pozitivan zapaljenski sindrom u krvi. Radioskopija toraksa (rendgen grudnog koša), EKG i ehokardiografija (ultrazvučni pregled srca) se vrše u cilju utvrđivanja postojanja perikardnog izliva.
Plućna embolija
Bol u grudima nije specifičan za plućnu emboliju. Javlja se u oko 60% bolesnika, i to kao: a) naglo nastali pleuralni bol (porekla plućne maramice) u slučaju razvoja plućnog infarkta i b) kao jak retrosternalni (iza grudne kosti) bol izazvan masivnom plućnom embolijom. Najčešće je oštar, lokalizovan unilateralno (sa jedne strane), pojačava se pri dubokom inspirijumu (udahu) i kašlju. Može biti praćen hemoptizijama (iskašljavanje krvi) i tahipnejom (ubrzano disanje). Na radiografiji toraksa, u slučaju plućnog infarkta, može se zapaziti tipična trouglasta senka.
Bol u grudima uzrokovan oboljenjima respiratornog trakta
Bol u grudima može nastati usled nadražaja receptora senzornih nerava koji se nalaze na parijetalnoj pleuri i traheji. Pleu- ralni bol nastaje naglo, lokalizovan iznad obolelog mesta, srednjeg je intenziteta, oštar i u vidu proboda, a pojačava se pri dubokom disanju i kašlju. Smanjuje se ležanjem na bolesnoj strani. Može biti uzrokovan zapaljenskim procesima, adhezijama (priraslicama), primarnim ili sekundarnim malignim oboljenjem, pneumotoraksom ili infarktom pluća. Konačna dijagnoza bolesti se postavlja na osnovu radiografske obrade bolesnika.
Bol u grudima uzrokovan oboljenjima gastrointestinalnog trakta
Refluksni ezofagitis (vraćanje kiselog želudačnog sadržaja), hijatus hernija i difuzni spazam (grč) jednjaka izazivaju bol koji je po lokalizaciji, intenzitetu, kvalitetu, propagaciji i predisponirajućim faktorima sličan ishemijskom bolu. Može se ublažiti sublingvalno primenjenim nitroglicerinom (efekat nastupa kasnije nego kod angine pektoris) i kalcijumskim antagonistima.
Koštano-zglobna i neuromuskularna oboljenja koja uzrokuju bol u grudima
Bol u grudima koji se širi u ruke, a pojačava pri pokretima tela, može biti uzrokovan degenerativnim oboljenjima vratne i grudne kičme. Idiopatski kostohondritis ili Tietzeov sindrom ispoljava se bolnom osetljivošću na palpaciju kostohondralnog spoja. Sindrom gornjeg grudnog otvora (Thoracic outlet syndrome) nastaje usled kompresije vratnog rebra ili prednjeg skalenskog mišića na brahijalne neurovaskularne strukture, a ispoljava se bolom u grudima koji se pojačava u određenim položajima tela i parestezijama (trnjenje).
Bol u grudima koji je veoma jak i ograničen na određeni dermatom sreće se u prevezikularnoj fazi herpes zostera interkostalnih nerava.
Bol u grudima psihogenog porekla
Čest uzrok bola u grudima je anksiozno stanje. Da Costa sindrom (neurocirkulatorna astenija) se ispoljava bolom u predelu vrha srca koji je tup i traje danima, a povremeno se pojave probodi koji traju par sekundi. Najčešće se javlja prilikom emocionalnog uzbuđenja i posle fizičkog napora, a primena sedativa ga ublažava. Može biti praćen pal pitacijama, hiperventilacijom (ubrzano i produbljeno disanje), strahom, nesvesticom, trnjenjem ruku ili oko usta, opštom slabošću itd. Konačna dijagnoza se postavlja detaljnim pregledom kojim se isključuje postojanje somatskog oboljenja.
Нема коментара:
Постави коментар